|
|
| svibanj, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je jos jedan u nizu mojih blogova. A bilo ih je tako puno...
Ovo je nesto novo, drugacije. Teen prica. Mene podsjeca na Princezine dnevnike...=)
Molim vas, iz postovanja prema meni:
-ne ostavljajte puno komentara
-uvrede zaista nisu potrebne
-ne pisite mi glupave komentare
Kritika je dobrodosla.
Autorica ove price vam je vjerovatno vrlo dobro poznata. Ako i nije, onda znajte da je ona ovdje, iz istog razloga kao i vi; da vjezba stvar koju jako voli. Ona ovdje vjezba pisanje. I njezino pisanje je puno gore od mnogih ljudi ovdje. Ona je toga svjesna, i zna da mora jos puno toga nauciti. Ali ovo je nesto bez cega ne moze zivjeti.=)
Mjenjala sam puno likova, ali sada sam za vas Keisha.
Catherine Jones
Izidar Mitrim
Lorraine Jasmyn Livesey
Prijatelj/a.
Keisha Huston
Jedna tipicna srednjoskolka. Mozda ne toliko tipicna, ali zanimljiva djevojka. To sam ja. Dijete dvoje prekrasnih ljudi-Janice i Petera Hustona. Pomalo borbena, ali uvijek individualna. Smeđokosa i smeđooka. Prije svega svoja i neutralna osoba. Povucena u odredjenoj mjeri. Ovisna o prijateljstvu. Obitelj mi je najvaznija. Antitalenat za matematiku, ali umjetnica u dusi. Odana i privrzena osoba. Zna kada treba stati i povuci se. Nesportski tip. Opsjednuta knjigama i dobrim filmovima. Borac za ljudska i zivotinjska prava. Velika kampanjka s izrazenim talentom za pisanje.
Leona Clark
Najbolja prijateljica. Osoba za koju mozete reci da ste zahvalni da ju imate pored sebe. Mala mudrica, uvijek u centru pozornosti. Tu je kada ju trebas. Pomalo ovisna o knjigama i filozofiji, psihicki naprednija barem za godinu od ostalih. Veliki antitalent za pjevanje, ali to ju usrecuje, i jako voli pjevati. Nije zaljubljive prirode, vise i ne vjeruje u ljubav, ali voli osvajati i sarmirati svuda oko sebe. Otac joj je umro kada je imala samo 6 godina, i od tada uopce ne prica o njemu.
Design: Lucija [d]
Photo: deviantART
Hosting: Tinypic
Obozavam promatrati ljude. Sada ispadam frikusa(sto pomalo i jesam), ali ne buljim u ljude na nacin da to izgleda sumljivo. Samo promatram. Kada biste vi to radili, zacudili biste se. U mnogo stvari. Primjerice, nikad ne vidis koliko su ljudi lazljivi. Ili, moje najdraze, ne mozete si ni zamisliti koliko zapravo klonova ima u jednoj prosjecnoj americkoj srednjoj skoli.
Zanimljivo je za vrijeme rucka u kantini svaki put vidjeti 4 visoke plavuse koje svaku srijedu imaju istu majcu. Tek toliko da kada ih ljudi vide znaju da su one posebne i lijepe.
,,Ovdje ne znas hoces li se smijati ili plakati!''-kako bi rekla Leona. Leona je neobicno pametno stvorenje. Zaista PAMETNO. Mislim, nisam ni ja glupa, ali Leoni se mozete diviti. Ali, za cudo prirode, ovdasnja popularna klapa nije ju proglasila strebericom. Vjerovatno zato sto se polovica muske populacije ovdje okrene kada ona prodje.
,,Keisha, tvoja 'omiljena' osoba dolazi.''-rekla mi je Leona u nadi da cu se okrenuti.-,,Kish, dizi glavu iz te glupe biljeznice!''
Napokon sam podignula glavu i odgovorila joj:,,Leona, pusti me da pisem. I ne vrijedaj moj dnevnik!''-rekla sam glasno i s osmijehom. Zapravo, to i je bila biljeznica iz domacinstva u koju od pocetka godine nisam ni slovo zapisala zbog iznimne dosade tog predmeta. Zasto ju onda ne bih pametnije iskoristila?!
Iza mene se pojavila visoka osoba dugacke plave kose i iritantnog piskutavog glasa.
,,Hey, curke.''-rekla je zivahno dok sam ja samo djelila sarkasticne poglede s Leonom.
,,Bok, Lucy. Trebas nesto?''-pitala ju je Leona hladnokrvno.
,,Oh, ne...Samo sam dosla malo do vas...Hrana je danas uzasna, zar ne...''-izmotavala se ona.
,,Jesi li se posvadjala s Marisol?''-pitala sam ja bez oklijevanja vec znajuci zasto je po 8 put ovaj mjesec dosla do nas.
,,Ovaj...da. Cula sam da me ogovarala pred Lilly. A i zaista nije posteno sto mi je preotela Lucasa...Mislim, bili smo prekinuli prije 2 tjedna....''
Ok. Ne mogu vise. Iskljucila sam se. Nekog tako povrsnog kao Lucy zaista cete rijetko upoznati.
Piskutav zvuk prekinuo me usred pisanja i tako spasio od daljnjeg boravljanja s Lucy.
,,Ja sada imam likovni, tako da zurim. Leona, vidimo se poslije nastave.''-rekla sam to u jednom dahu i projurila u smjeru ucionice domacinstva i likovnog.
---
Likovni je bio pod vodstvom profesorice Fenti. Bila je to starija gospodja, vrlo stroga, i uvijek sa velikom kolicinom ruzicastog sjenila. No, ona je uvijek mislila da je mlada u srcu, pa se, kada smo crtali nebodere, malo previse uzivjela te se popela na stol i pocela pjevati neku pjesmu iz 60-tih o visini nebodera. Od tada je Neboderka za sve nas ucenike.
Ja sam u ucionici likovnog uvijek sjedila u prvoj klupi, sto je bilo poprilicna povlastica, jer je profesorica u svojim mnogim napadima kreativnosti odlazi do zadnjih redova da gleda kroz prozor i trazi nove stvari za likovno izrazavanje. Ako to nije dobra prilika za pisanje dnevnika, ne znas sto je...
Nakon 15 minuta sata, i 15 minuta nerada, netko je pokucao na vrata. Profesorica Fenti i dalje je gledala u vrtove koji su okruzivali skolu kroz prozor pa su osobe koje su zakasnile na sat jednostavno usle. Isprva nisam ni gledala tko je to, no nakon nekoliko njihovih izljeva smijeha prema Neboderki, pogledala sam tko bi mogao biti. I naravno, nisam se nimalo iznenadila. Moj brat kampanjac i njegov isto toliko 'pametan' prijatelj Alex. Sjeli su ne obazirujuci se na profesoricu i poceli dizati nos do neba i osvajati sve cure koje su sjedili njima u blizini. Ne razumjem sto one vide u njima...
Uf, Neboderki je dosadilo buljenje kroz prozor. Najbolje da idem. Joj, zove mene da joj objasnim neku teoriju...
::::::::::::::::::::::::::::::::::
Zaboravih korisnicko ime na proslome blogu. Znam, opet. I ovo nije nikakvo remek dijelo, ovo sada cak nema ni smisla; ali treba mi nekakva prica tek toliko da pisem nesto. MORAM nesto pisati. Ovisna sam.
Nadam se da se i dalje citamo. Ljubim vas.