• On/Off

      svibanj, 2008  
    P U S Č P S N
          1 2 3 4
    5 6 7 8 9 10 11
    12 13 14 15 16 17 18
    19 20 21 22 23 24 25
    26 27 28 29 30 31  

    Svibanj 2008 (2)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    Novaplus.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv


    Ovo je jos jedan u nizu mojih blogova. A bilo ih je tako puno...dead Ovo je nesto novo, drugacije. Teen prica. Mene podsjeca na Princezine dnevnike...=)

    Molim vas, iz postovanja prema meni:
    -ne ostavljajte puno komentara
    -uvrede zaista nisu potrebne
    -ne pisite mi glupave komentare

    Kritika je dobrodosla.
    Ellen
    Autorica ove price vam je vjerovatno vrlo dobro poznata. Ako i nije, onda znajte da je ona ovdje, iz istog razloga kao i vi; da vjezba stvar koju jako voli. Ona ovdje vjezba pisanje. I njezino pisanje je puno gore od mnogih ljudi ovdje. Ona je toga svjesna, i zna da mora jos puno toga nauciti. Ali ovo je nesto bez cega ne moze zivjeti.=)
    Mjenjala sam puno likova, ali sada sam za vas Keisha.

    Prijatelji.

    Catherine Jones
    Izidar Mitrim
    Lorraine Jasmyn Livesey



    Prijatelj/a.

    You know it's all about Me.

    Keisha Huston
    Ellen
    Jedna tipicna srednjoskolka. Mozda ne toliko tipicna, ali zanimljiva djevojka. To sam ja. Dijete dvoje prekrasnih ljudi-Janice i Petera Hustona. Pomalo borbena, ali uvijek individualna. Smeđokosa i smeđooka. Prije svega svoja i neutralna osoba. Povucena u odredjenoj mjeri. Ovisna o prijateljstvu. Obitelj mi je najvaznija. Antitalenat za matematiku, ali umjetnica u dusi. Odana i privrzena osoba. Zna kada treba stati i povuci se. Nesportski tip. Opsjednuta knjigama i dobrim filmovima. Borac za ljudska i zivotinjska prava. Velika kampanjka s izrazenim talentom za pisanje.

    Leona Clark
    Kristin
    Najbolja prijateljica. Osoba za koju mozete reci da ste zahvalni da ju imate pored sebe. Mala mudrica, uvijek u centru pozornosti. Tu je kada ju trebas. Pomalo ovisna o knjigama i filozofiji, psihicki naprednija barem za godinu od ostalih. Veliki antitalent za pjevanje, ali to ju usrecuje, i jako voli pjevati. Nije zaljubljive prirode, vise i ne vjeruje u ljubav, ali voli osvajati i sarmirati svuda oko sebe. Otac joj je umro kada je imala samo 6 godina, i od tada uopce ne prica o njemu.

    Prica.

    I.
    II.

    CREDITS

    Design: Lucija [d]
    Photo: deviantART
    Hosting: Tinypic

  • Utorak,4.svibnja.


    Svibanj je ovdje, u New Yorku, prilicno lijep. Prestanu dosadne travanjske kise, i sunce malo proviri. Ali, svibanj je i mjesec u kojima profesori shvate da u proslom dijelu skolske godine nisu stigli dati dovoljno ispita, pa cijeli peti mjesec samo daju kontrolne testove i ispituju. Meni, koja sam pomalo kampanjka, i ucim samo kada zaista trebam, to zaista tesko pada. Nije da sam losa ucenica, dapace vrlo dobra sam, ali poneki predmeti iscrpe svu dobru volju iz tebe. No, tek je 4. svibnja, a glavni testovi ce poceti tek za desetak dana.
    Leona je, unatoc testovima i svim mogucim obavezama, uvijek nosila osmijeh na licu. Ja sam joj prilicno zavidjela na tome podnosenju svega, ali mi se cesto cinilo da vara samu sebe prisiljavajuci se biti sretna. Vjerovatno mi se to pricinjavalo zbog toga sto sam ja uvijek dezurno gundjalo. I nije da mi to smeta, ali ja nikada necu biti istinski sretna usred radnog tjedna, i zasigurno cu imati neku primjedbu cim u pocetku dana otvorim oci.
    No, najvece zacudjenje uvijek mi izazve Marisol. Marisol se doselila ovdje prije godinu dana iz Juzne Amerike. To je visa djevojka, barem 5 centimetara visa od mene, tamnoputa i uvijek lijepo obucena. Svakako je zaniljivo, ali i smijesno, vidjeti jednu djevojku obucenu u trenerku koja samo zeli prezivjeti jos jedan dan ovdje, i Marisol, uvijek nasminkanu i bljestecu od 'srece'. Od kada se doselila, mami poglede svih deckiju oko nje, ali zato ima i puno zenskih neprijateljica. Ja samo zelim ostati neutralna, i ne upustati se u svadje s njom, ali i ne mogu, kada mi 'Njezino Velicanstvo' niti ime ne zna.

    I toga smo kisnog utorka za prvi sat imali engleski jezik. Meni prilicno zanimljiv predmet, ali utorkom smo radili gramatiku, sto za nasu profesoricu znaci da trebamo otvoriti knjige i ostatak se sata praviti da ucimo ozbiljan i vazan dio gradiva. Ja sam ga provodila tako da sam pisala dnevnik, pokusavala ne zaspati tako rano i suzdrzavala se da ne pocnem vikati jer sam zaboravila uciti za moguce ispitivanje iz biologije.
    Leona mi je dobacila papiric:
    Idemo skupa na moj trening navijacica, pa mozemo poslije u Smash?
    A taj papirc me jos vise 'oraspolozio'. Sama cinjenica pojave mene, kao velikog nesportskog bica, pred savrsenim visokim navijacicama bio je potpuno nepotreban, a i zamarajuci. Jos je gore poslije toga otici u Smash, okupljaliste za popularne ljude koje jedino zanima kada je sljedeca epizoda ,,Americkog Top Modela''.
    Da, naravno.
    Odgovorila sam s nelagodom i vratila Leoni papiric kada je napokon zvonilo, a ja sam otisla na informatiku i tehnologiju.

    Ostatak dana je prosao grozno. Za informatiku smo morali rjesavati neke zadatke, i sat je brzo prosao, ali na biologiji je profesor sumanuto usao i poceo se derati na nas nenormalno glasno. Mislila sam da ce ipak sve biti u redu, ali eto, profesor je odlucio ispitati bas mene. Bolje da o ishodu toga ne pisem, jer je sramotno za moj dnevnik. Na kraju je ispalo da mi prijeti trojka iz biologije. Divno. I to bas na kraju godine.
    Kasnije sam imala samo francuski. Profesorica se nije niti pojavila, ali smo svejedno dobili neke zadatke za rjesavati. Ja sada pisem dnevnik samo zato sto sam toliko frustrirana na sebe zbog prethodnog sata da uopce nemam volje pisati pomocne glagole. Inace sam uvijek bila odlicna iz francuskog, ali sada sam naglo pocela dobivati cetvorke. Leona kaze da je sve zbog Alexa, s kojim sjedim na francuskom. No, to nije tocno jer je Alex za mene samo prijatelj moga brata. Nista vise. Da.

    ,,Idete poslije u Smash?''-pitao me Alex tocno kada sam zavrsila pisati o njemu.
    ,,Znas da idemo...''-odgovorila sam sa velikom dozom nepotrebnog sarkazma i nastavila pisati.
    ,,Mogu pogledati?''-ponovo mi se obratio Alex nakon nekoliko minuta pokazujuci na moj dnevnik.
    ,,Ma to je samo biljeznica iz domacinstva. Ne pise nista tebi zanimljivo.''-odgovorila sam mu svjesno gluposti koju koju sam izgovorila.
    Mozda je Leona u pravu...
    Ne...Nije moguce...

    Trening navijacica odrzavao se na malome stadionu na kojemu su se odrzavali svi sportski dogadjaji u skoli. Leona i Marisol bile su kapitenice ekipe. Bilo ih je prilicno zanimljivo gledati onako u zajednistvu. Leona je kao osoba zapravo vise nalikovala na Marisol.
    Jedini gledatelji treninga bili smo nogometasi, dvije cetvrtasice i ja. Inace ovdje bude cijela horda ucenika, ali danas je bio prilicno kisan i tmuran dan pa se nikome nije dalo dolaziti do stadiona. Nogometasi su gledali nase ''kapitanice'', ja sam cekala Leonu, a cetvrtasice su provodile dane ogovarajuci navijacice...
    Odjednom se visoka prilika nogometasa okrenula prema meni. Nisam previse obracala paznju pa sam nastavila gledati trening. Za nekoliko trenutaka cula sam poznati glas kako mi se obraca.
    ,,Mogu li sjesti?''-pitao me Alex sa velikim osmijehom.
    ,,Ponovo ti!''-odgovorila sam.-,,Naravno da mozes!''
    Sjeo je i gledao u stadion nekoliko trenutaka.
    ,,Zasto me odbijas?''-upitao me.
    ,,Molim?''
    ,,Pa uvijek kada razgovaramo ili nesto slicno, ti odes ili izbjegavas mene.''-rekao je i pogledao me svojim prodornim plavim ocima.
    ,,Nije istina. Ti mene izbjegavas. A i tko kaze da je potrebno da mi budemo prijatelji?''
    Tada je zasutio.
    ,,Ali ja zelim da budemo prijatelji. Mozda i vise.''-rekao je brzo i priblizio mi se toliko da nisam mogla izbjeci slijedeci dogadjaj...

    Evo posta. Malo romantikecerek. Post nije ispao bas kako je trebao, ali nema veze. Nemojte biti strogi. Hihi. Ljubim vas sve, i May, ne ljutim se!



    |petak, 23.05.2008., 11:41|

    |16| Komentari| Print| #






    << Arhiva >>